Language:   HR | EN | DE

Asortiman / Program suhe gradnje


Potkrovlje


Izgradnja neiskorištenog tavana - novi prostor samo za Vas

Pri gradnji i preuređenju neiskorištenog potkrovlja nude vam se široke mogućnosti za oblikovanje novog i kvalitetnog stambenog prostora. Takav zahvat omogućuje bolje iskorištenje zatvorenog volumena zgrade, a brzina i jednostavnost sustavne izvedbe osigurava i ekonomično proširenje stana.
Kako se izgradnjom tavanskog stana mijenja namjena jednog dijela zgrade, prije gradnje treba pribaviti sve potrebne dozvole.
Za uređene tavanske prostore namijenjene povremenoj upotrebi, bez trajnog boravka stanara, npr. u kućnoj radionici, kriteriji za dobivanje potrebne dozvole mnogo su blaži. U svakom slučaju, prije početka radova osigurajte sve potrebne dokumente.

Kombinacijom konstrukcijskih i izolacijskih sustava potkrovlje možete preurediti u skladu sa svim konstrukcijskim i izolacijskim zahtjevima, a dobra toplinska, zvučna i protupožarna zaštita omogućuju vam oblikovanje vrlo komfornog stana. Primjenom suhe gradnje u kuću ne unosite nikakvu dodatnu vlagu niti prašinu, a uređene prostorije useljive su odmah po završetku radova.
Pritom vam rigips-sustavi s tipskim profilima, izolatorima i opločenjem omogućuju laku i brzu izvedbu konstrukcija koje bitno usporavaju širenje vatre (F 30) ili pak zaustavljaju požar (F 90).


Gradnja tavana - standardna izvedba

Opločenje: Rigips-ploče, velikog formata, debline 12,5 mm

Pričvršćenje ploča: Samourezujući rigips-vijci duljine 35 mm, ili alternativno čelične spojnice

Potkonstrukcija: Drvene letve 2. klase, debljine do 35 mm, oštrih bridova, pričvršćene samourezujućim rigips-vijcima duljine 55 cm.
Letve debljine 40 mm zahtijevaju primjenu rigips-vijaka debljine 70 mm.



Izolacija:
Kamena ili mineralna vuna, s kaširanom aluminijskom folijom. Moguća je i primjena uskih rubnih traka ili izolatora u roli koja širinom odgovara razmaku između rogova. Za utiskivanje između rogova pogodni su i trokutasti Rockwool-elementi. Nekaširani izolacijski materijali pogodni su za ispunu nepravilnih razmaka između rogova te manjih šupljina u konstrukciji.

Filc mineralne vune kaširan na aluminijsku foliju omogućuje jednostavnu i brzu ugradnju izolatora. Višak ojačane folije koji strši s obje strane lako se pribija čavlima sa širokom glavom ili čeličnim spojnicama na razmacima od 10 do 20 cm. Aluminijsku foliju treba okrenuti prema grijanom prostoru.
Izolacijski materijal tijesno se ustikuje među rogove. Širina mora biti za 2 cm veća od lijevog razmaka među rogovima. Pripazite! Aluminijska folija pričvršćena na rogove ili bočni zabatni zid ne smije propuštati vjetar. Sve spojeve i preklope valja prelijepiti posebnom samoljepljivom aluminijskom trakom! Izolator u roli ili trokutaste pločaste elemente treba točno prikrojiti oštrim rezačem i tijesno utisnuti između rogova.


Letvanje:
Nakon postavljanja toplinske izolacije između rogova i razupora okomito na njih postavljaju se letve. Dimenzije letava treba uskladiti s razmacima rogova: letve 48/70 mm za razmake do 70 cm, letve 50/30 mm za razmake do 85 cm, a letve 60/40 mm za razmak rogova do 100 cm. Pri postavljanju vatrozaštitnih rigips-ploča letve se pričvršćuju na razmacima od 40 cm.
Dakako, umjesto drvenih letava možete primijeniti i stripne hut-profile pričvršćene na rogove pomoću prilagodljivih limenih držača. Ako izolator nije prekriven kaširanom folijom, između obloge od rigips-ploča i toplinskog izolatora obvezno treba ugraditi parnu branu, npr. polietilensku (PE) foliju debljine 0,2 mm.


Opločenje:
Duljim bridom okomito na letve pričvršćuju se vatrozaštitne rigips-ploče. Razmak između samourezujućih rigips-vijaka iznosi oko 17 cm. Najprije se prekriva horizontalna ploha na razuporama, a potom i kosina krova. Pritom valja pripaziti da reške i sudarnice budu međusobno izmaknute barem za jedan razmak između letava kako se u pojedinim točkama ne bi sastale četiri reške. Pločama namijenjenim kosini treba prije postavljanja obraditi rubove koji dodiruju horizontalno opločenje na razuporama. Ovisno o nagibu krova, gornji rub ploče treba zakositi pod istim kutom.



Zidovi sa znatnom uštedom troškova
Sa Rigips zidnim sistemima mogu se s jedne strane racionalno obložiti već postojeći zidovi, ili sa druge strane postaviti pregradni zidovi uz znatnu uštedu troškova. Rigips ploče također se mogu nalijepiti na zidove. Uz primjenu pogodnog izolaciskog materijala dobivaju se znatna poboljšanja zvučne i toplinske zaštite.

Pregradni zidovi i zidne obloge sa znatnim prednostima
Izgradnjom Rigips montažnih zidova postiže se znatna ušteda troškova u usporedbi sa konvencionalnim zidovima. Šupljina zida idealna je za racionalno sprovođenje instalacija svih vrsta. Na gotovu suhu, ravnu površinu može se nanositi boja za zidove, tapete ili keramičke pločice. Osim toga i u pogledu zvučne izolacije i zaštite od požara Rigips zidovi mogu se usporediti sa svim ostalim na tržištu.

Oblaganje zidova
Ponajprije valja razjasniti razliku između suhog žbukanja naljepljivanjem rigips-ploča na masivan zid i oblaganja vrlo neravnih ili slabo nosivih zidova opločenjem dodatne potkonstrukcije ispred zida.
Pri izradi suhe žbuke oblaganjem zida gipskartonskim pločama natisnutim na vezivno ljepilo najveću pozornost treba usmjeriti suhoći podloge. Ako se u zidu pojavljuje npr. kapilarna vlaga, prokišnjavanje ili smrzavanje, ne preporučuje se izvedba suhe žbuke. Pri oblaganju betonskih površina treba prethodno ukloniti tragove morta i žbuke, voska ili ulja od oplate, a svježi se beton mora potpuno osušiti. Glatke betonske površine treba prethodno impregnirati (Ri-Kombikontakt), a jako upojne (porobeton) obraditi temeljem (Ri-Kombikontakt).

Primjenjuje li se kombinacija mokrog i suhog žbukanja, najprije se nanosi mokra žbuka, a suha žbuka tek nakon sušenja mokre. U pravilu, zidovi se oblažu prije stropa.
Pri suhom žbukanju masivnih zidova rigips-pločama debljine 12,5 mm primjenjuje se vezivno ljepilo Rifix. Ta suha žbuka nije pogodna za mokre i vlažne zidove niti za poboljšanje zvučne ili toplinske zaštite slabo izoliranog zida. Za djelotvorno i brzo oblaganje primjenjuju se velikoformatne ploče ili ploče koje su tako skrojene da sežu od poda do stropa. Prije postavljanja rigips-ploča treba ugraditi sve podžbukne instalacije.

Razdjelne i utikačke kutije postavljaju se tako da strše iz zida oko 2 cma u pločama treba na tim mjestima prcizno izrezati otvore. Na ploče koje se postavljaju punom visinom zida (do 15 mm ispod plohe stropa!) vezivno se ljepilo nanosi točkasto (kao na slici).
U pojasu oko prozorske niše i ostalih udubljenja poleđinu ploče treba potpuno prekriti ljepilom. Ploče s takvim kontinuiranim nanosom ljepila treba pritisnuti na zid, a potom ih gumenim čekićem oprezno poravnati s okolnim pločama. Uz pod se privremeno postavljaju izrezani komadići ploča kako bi nastala zračna reška od oko 10 mm (5 mm duž stropa), koja pospješuje strujanje zraka i brže sušenje vezivnog ljepila.

Naljepljivanje rigips-traka: Za izravnavanje većih neravnina na starim zidovima na zid se naljepljuju usko izrezane trake od rigips-ploča (12,5 mm) na razmacima od 60 cm. Debljinom nanosa ljepila i mjestimičnim jačim ili slabijim natiskivanjem s vertikalnim se trakama oblikuja ravnina pogodna za uredno opločenje.

Predzidna ljuska na drvenim letvama: Posvuda gdje vam neravni zid sprečava uredno postavljanje rigips-ploča, preporučuje se izrada potkonstrukcije od letava (30/50 mm) koja se tiplima i vijcima pričvršćuje na kvrgavi zid, a pritom se umetanjem klinova i komadića letava svi prednji bridovi poravnavaju u pravilnu ravninu. Letve se postavljaju na razmacima od 100 cm, a na njih se vijcima pričvršćjuju rigips-ploče. Izolacijska zidna obloga: Ako zidna obloga mora poboljšati toplinsku i zvučnu zaštitu, između letava drvene potkonstrukcije na zid se postavlja izolacijski materijal. Postavlja li se ova zaštita na unutrašnju plohu vanjskog zida, preko izolatora treba postaviti i pranu branu. Na letve se rigips-ploče pričvršćuju na razmacima od oko 20-25 cm, rigips-vijcima duljine 35 mm.

Slobodnostojeća predzidna ljuska postavlja se tamo gdje treba poravnati kvrgavi zid ili ugraditi instalacije. Pritom se u šupljinu ove potkonstrukcije može ugraditi i izolacija koja će poboljšati toplinsku i zvučnu zaštitu. Za izradu potkonstrukcije primjenjuju se u tom slučaju standardni rigipsovi UW/CW, profili, CW-profili širine 50 ili 70 mm, standardni rigistil-profili ili pak drveni nosači presjeka 6 x 6 cm.
Pričvršćenje potkonstrukcije i opločenja: Ove se predzidne konstrukcije izrađuju analogno konstrukcijama pregradnih rigips-zidova. Ako je predzidna ljuska s ugrađenom toplinskom izolacijom postavljena ispred vanjskog zida, ispod opločenja rigips-pločama treba obvezno postaviti parnu branu.

Predzidna ljuska na podesivom držaču: Primjenom UW-profila ili drvenih letava (30/50 mm) pričvršćenih na podesive držače od čeličnog lima oblikuju se relativno plitke predzidne konstrukcije. Držači se postavljaju po vertikalnoj crti, na horizontalnim osnim razmacima od 60 cm. Pričvršćuju se tiplima i vijcima, a poleđinu im valja obložiti samoljepljivom brtvenom trakom. Nakon pričvršćenja, krajevi im se pravokutno saviju od zida i vijcima pričvršćuju u bočne stranice profila ili letve. UW-profili ili letve slobodno se pomiču unutar držača i lako se postavljaju i vertikalan položaj, bez obzira na zidne neravnine.
Izolator se utiskuje na zid između profila ili letava, a potom se stršeći krajevi držača još jednom pravokutno saviju, ovaj put preko izolatora. Gotova se potkonstrukcija oblaže rigips-pločama debljine 12,5 mm strojnim uvrtanjem rigips-vijaka (35 mm) u UW-profile ili letve na razmacima od 25 cm.


Konstrukcijska rješenja
Praktična konstrukcijska rješenja: Predzidne ljuske obložene uslojenim rigitherm-pločama i ispunjene mineralnom vunom, omogućuju ciljano postizanje potrebne toplinske zaštite. Ako se ova konstrukcija postavlja na unutrašnju plohu vanjskog zida, obvezna je ugradnja parne brane koja će spriječiti pojavu kondenzata unutar izolacijske obloge. Nužnost ugradnje parne brane ili kočnice određuje debljina i materijal vanjskog zida, a može se odrediti i proračunom. Između vanjskog zida i toplinskog izolatora ne smiju se postavljati cijevi s vodom. Toplinska se zaštita vanjskog zida može prethodno poboljšati oblogom od uslojenih rigitherm-ploča s nalijepljenim slojem toplinskog izolatora (mineralna vuna ili polistirol).

Kako se polistirol (PS) odlikuje visokim otporom difuziji vodene pare, pri ugradnji takvog izolatora nije uvijek nužna i ugradnja dodatne parne brane, osobito na zgradama s paropropusnim vanjskim zidom. Međutim, dodatna je parna brana obvezna ispred zidova s usporenom ili slabom difuzijom pare (npr. beton, klinker, prirodni kamen) ili kod zidova s paronepropusnom vanjskom oblogom. Uslojene rigitherm-ploče s izolatorom od mineralne vune (MF) zahtijevaju postavljanje dodatne parne brane na unutrašnjoj strani opločenja, čime se sprečava pojava kondenzata u šupljini predzidne ljuske.
Za dodatnu parnu branu primjenjuju se aluminijske (Alu) ili polietilenske (PE) folije postavljene između rigips-ploča i toplinskog izolatora. Vrsta, debljina i paropropusnost ovih folija ovisi o fizikalnim uvjetima na mjestu ugradnje i ugrađenim materijalima, a može se odrediti i proračunom.

Građevinske rigips-ploče možete po potrebi naručiti s kaširanom alu-folijom 30, PE-folijom ili ojačanim natronskim papirom, što je praktično rješenje pri izvedbi suhe žbuke rigips-pločama. Poboljšanje zvučne zaštite izvedbom predzidne ljuske ovisi prvenstveno o razmaku između zida i rigips-opločenja te o masi samih rigips-ploča. Jednoslojnim opločenjem na odgovarajućem razmaku od zida lako se postiže prigušenje buke od 15 dB, što odgovara trostrukom poboljšanju u odnosu na goli zid. Za zvučnu izolaciju šupljine u konstrukciji napogodniji su meki, relativno masivni i upojni materijali, npr. kamena ili mineralna vuna.
Rigipsove uslojene roofing-ploče namijenjene su toplinskoj i zvučnoj izolaciji krovišta, no možete ih upotrijebiti i u predzidnim konstrukcijama. One osiguravaju bolje izolacijske Rw-vrijednosti, bez obzira na razinu tzv. uzdužne buke u samoj konstrukciji.

Međutim, stvarno poboljšanje izolacijskih osobina pregrade između dviju prostorija - izraženo razlikom normiranih vrijednosti razine buke Dn, T, w - ovisi prvenstveno o širenju uzdužne buke u obodnim elmentima zgrade na koje je pregrada priključena. Ako se buka širi kroz pregradu zbog male mase, loše postavljene izolacije, zračnih otvora i slabo brtvljenih priključnih elemenata, stanje se može bitno popraviti pravilnom izvedbom, boljom izolacijom i povećanjem mase dodatnim opločenjem.
Ako pregradni montažni zid ima zadovoljavajuću masu i dobru izolaciju, znak je da se buka iz jedne prostorije u drugu širi kroz susjedne građevinske elemente i ne može se značajnije prigušiti zahvatima na pregradi. U tom slučaju se širenje uzdužne buke može prigušiti jedino dodatnim izolacijskim oblaganjem susjednih elemenata zgrade.



Stropni sistemi za sve zahtjeve
Rigips stropovi sa ovješenom drvenom ili metalnom potkonstrukcijom služe za redukciju visine prostorije ili za pokrivanje instalacija u stropnoj šupljini. Sa Rigips stropom i izolacijom od mineralne vune mogu se dobiti dodatna poboljšanja funkcije stropa kao što su ušteda toplote poboljšanjem toplotne izolacije ili poboljšanje zvučne izolacije već postojećeg sirovog stropa.
Također se upotrebom perforiranih ploča uz zvučnu izolaciju može doprinijeti i povećanju vatrootpornosti.

Rigips stropni sistemi za krajnje funkcionalne i estetske zahtjeve
Uz određeni pribor dostupan na tržištu u stropnu konstrukciju lako se integriraju sistemi osvjetljenja, provjetravanja i klimatizacije. Rigips akustični stropovi nude širok izbor kvalitetnih i djelotvornih perforiranih ploča. Rigips nudi sisteme bez fuga ili demontažne kasetne stropove različitih dezena i različitih izvedbenih varijanti. Pogodno za sve individualne zahtjeve.
Rigips stropne obloge sa direktnim pričvršćenjem potkonstrukcije na sirovi strop služe uglavnom za dobivanje ravne i glatke površine spremne za dalju završnu obradu.
One se prije svega koriste za renoviranje oštećenih sirovih stropova. Osim što se sa njima dobije stropna površina bez fuga one služe i za dodavanje optičkih akcenata...

Stropna obloga Izravno pričvršćena drvena potkonstrukcija
Opločenje:
Velikoformatne rigips-ploče debljine 12,5 mm. Vario-rubovi (stanjeni i zaobljeni)
Pričvršćenje ploča:
Samourezujući rigips-vijci za strojno uvrtanje, duljine 35 mm. Alternativno - pričvršćenje čeličnim spojnicama.
Zaglađivanje:
Spojne rešeke, sudarnice i glave vijaka obrađuju se lopaticom i glet-masom u nekoliko uobičajenih radnih koraka.




Potkonstrukcija:
Drvene letve 2. klase, s oštrim rubovima, pričvršćene rigips-vijcima- Nosive letve 60/40 mm Montažne letve 50/30 mm


Pričvršćenje nosivih letava na masivni strop:
Nosive se letve pričvršćuju na masivni strop odgovarajućim tiplima i vijcima. Na stropu valja najprije označiti točke pričvršćenja, a potom u bušotine utisnuti tiple ili čelična sidra. Potom se u letvama izbuše provrti, a kroz njih se vijci uvrnu u tiple. Razmake pričvršćenja odredite prema gornjem opisu konstrukcije. Na strop od drvenih greda nosive se letve pričvršćuju dovoljno dugačkim vijcima za drvo (debljina letve x 2).
Poravnavanje:
Nosive letve treba provjeriti libelom, a po potrebi podložiti tanjim daščicama ili metalnim pločicama. Montažne letve treba pričvrstiti za nosive letve uvrtanjem rigips-vijaka duljine 55 mm, u svim točkama preklopa.
Opločenje:
Rigips-ploče debljine 12,5 mm pričvršćuju se na montažne letve rigips-vijcima duljine 35 mm. Samourezujući rigips-vijci za uvrću se strojno, na razmacima od 17 cm. Pri postavljanju ploča pripazite da se četiri reške ne sastaju u jednoj točki.


Krajnji primatelj financijskog instrumenta sufinanciranog iz Europskog fonda za regionalni razvoj u sklopu Operativnog programa „Konkurentnost i kohezija“